DINASTIJA HUAWEI: Ko je čovjek koji je stvorio jednu od najmoćnijih kompanija na svijetu ROĐEN JE U NAJSIROMAŠNIJOJ KINESKOJ POKRAJINI!     

Sve do nedavno Ren Zhengfei (74), osnivač i prvi čovjek kineske telekomunikacijske kompanije Huawei, trudio se da ostane što dalje od svjetala reflektora i znatiželje javnosti. Možda bi tako i ostalo da američka administracija nizom poteza usmjerenih protiv Huaweija, zbog navodne sumnje da je njihova oprema potencijalni alat za kinesku špijunažu, nije počela uticati na poslovanje i status kompanije na globalnom nivou.

Ren Zhengfei odlučio je, bilo sam, bilo uz savjet nekog stručnjaka, osim o planovima za budućnost i razvoju 5G tehnologije, otkriti i dijelove priče o čovjeku iza biznismena, o svojoj porodici i privatnom životu i, vjerojatno, pokazati da nema šta da skriva.

CNN-u je tako, između ostalog, izjavio da izazovi s kojima s njegova kompanija trenutno suočava (a rat je tek počeo) nisu novost.

– Uvijek sam imao poteškoća. Moja plovidba kroz život nikad nije bila glatka. Tako je bilo od rane mladosti jer nisam imao ono što se smatralo dobrim porodičnim zaleđem. Morao sam zaista teško raditi da bih dobio bilo kakav posao – izjavio je.

Ren je rođen u najsiromašnijoj kineskoj pokrajini Guizhou. Kako je rekao u intervjuu BBC-ju 2015. godine, “imali smo soli za posoliti hranu, pa su nas smatrali bogatima”. Bio je dobar učenik, kasnije i student, i silno se trudio da napreduje svjestan da sve mora učiniti sam.

Priliku za napredovanje vidio je u vojsci pa je 1974. godine, kao 30-godišnjak, a inženjer po struci, postao pripadnik Kineske narodnooslobodilačke vojske. Baš ta činjenica će u posljednjim mjesecima najviše zapinjati za oko mnogima u SAD-u, jer u njoj vide poveznicu Huaweija s kineskom vojskom i vladom.

U vojsku je Ren Zhengfei došao u doba Kulturne revolucije, a u Kini je nedostajalo svega, pa i hrane i odjeće.

– Svuda je bio haos – rekao je. Prodaja tkanina bila je toliko racionalizovana da je većina ljudi jedva uspijevala kupiti dovoljno da zakrpi i popravi odjeću. Mladi je inženjer dobio zadatak da organizuje  hemijski pogon u sjeveroistočnoj Kini koji će proizvoditi tekstilna vlakna. Bio je to dio plana vlade da osigura svakom Kinezu barem jedan pristojan komad odjeće.

U jednom je intervjuu ispričao kako su on i njegovi kolege spavali u derutnim zgradama, na temperaturama ispod nule i mjesecima se hranili ukiseljenim povrćem. Ali, bio je sretan.

– Fabrika je u to vrijeme bila jedno od rijetkih mjesta u Kini gdje su ljudi mogli da čitaju knjige – rekao je Ren koji je tada sanjao o oficirskoj uniformi.

Nada da će postati pukovnik nije se ostvarila, kako je rekao, opet zbog njegove porodice i porijekla. Njegov otac je tokom Kulturne revolucije bio označen kao zagovornik kapitalizma, a sinu je to otežalo mogućnost da postane član Komunističke partije.

Ipak, nakon što je uspio da napravi alat potreban za testiranje opreme u pogonu, nadglednik mu je pomogao da dobije partijsku knjižicu. Čin ipak nije dobio, a karijeru u vojsci završio je kao zamjenik direktora u nekom građevinskom institutu. Kada je napustio vojsku zaposlio se u jednoj naftnoj kompaniji, ali nije se tu dugo zadržao jer su se u Kini počele događati velike promjene. Sve što je imao uložio je 1987. godine u osnivanje Huaweija ili, ugrubo prevedeno, “kineskog uspjeha”.

Urednici kanadske TV kuće CTV u intervjuu ove godine nije objasnio kako je odabrao baš to ime, ali priznao je da mu se nikad nije sviđalo.

– Nije mi se sviđalo kako zvuči. Ali, platili smo dozvole, registracije i nisam ga mogao mijenjati jer više nismo imali novca – obrazložio je.

Huawei je bio registriran kao privatna kompanija u Shenzhenu, gradu od kojih 30.000 stanovnika koji je 1980. godine postao jedna od prvih kineskih posebnih poslovnih zona. Danas u tom gradu živi 12,5 miliona ljudi.

Kompanija se dugo borila za svoj dio tržišta kojim su dominirale velike državne kompanije, a Ren je priznao da je tada patio od teške depresije i napada tjeskobe. Radio je neprekidno, isto je tražio i od svojih zaposlenika, a u početku su se fokusirali na manje gradove i sela. Takođe, sav prihod su investirali u istraživanje i razvoj, želeći da stvore vlastitu tehnologiju koja će im pomoći u borbi protiv velikih rivala.

U svemu tome Ren je imao malo vremena za porodicu i njeno stvaranje.

Prva supruga, Meng Jun, velika je nepoznanica – u jednom je intervjuu opisao kao “vrlo čvrstu” osobu. Rekao je i da je bila politički komesar u Maovoj Crvenoj gardi. S njom je dobio djecu, 1972. godine kćerku  Meng Wanzhou, dvije godine kasnije sina Rena Pinga.

Objasnio je tada i da je, dok je radio u vojsci, provodio samo mjesec dana godišnje s porodicom. Kada je osnovao Huawei, bio je i po 16 sati dnevno u kancelariji da bi osigurao opstanak kompanije, pa je za suprugu i djecu, opet, ostajalo malo vremena. Razdvojenost se nastavila i kasnije, u vrijeme širenja kompanije.

– Da bismo ušli na međunarodno tržište i dokazali da uspjeh Huaweija nije sagrađen na korupciji, ostajao sam po nekoliko mjesecu u inostranstvu i radio. Opet sam imao vrlo malo kontakata s djecom – rekao je.

Usprkos takvim odnosima, i kćerka i sin priključili su se kompaniji.

Starija kćerka Meng Wanzhou (poznata i kao Sabrina ili Cathy Meng), kao tinejdžerka je uzela majčino prezime, što često čine djeca kineskih bogataša “radi zaštite privatnosti”. U Huaweiju radi već godinama i dogurala je do mjesta finansijske direktorice, a posljednjih šest mjeseci postala je jedno od centralnih lica u američkom ratu protiv Huaweija. Meng je u decembru 2018. godine uhapšena u Kanadi i još uvijek pokušava izbjeći izručenje SAD. Amerikanci je optužuju da je kriva za bankovnu pronevjeru i da je pomogla Huaweiju da, uprkos sankcijama, trguje s Iranom. Ona to demantuje. Na sudu su njeni advokati tvrdili da ima niz zdravstvenih problema: muči je hipertenzija, ima problema s jedenjem čvrste hrane i spavanjem.

Kineski mediji pisali su da je ona, samo mjesec dana prije hapšenja, željela dati otkaz. Navodno je Meng, inače majka dvoje djece, za plaćanje sudskih troškova založila svoja dva doma u Vancouveru.

– Nije bila sretna – rekao je Ren u intervjuu za CTV. – Naš se odnos poboljšao nakon njenog hapšenja. Sada shvata koliko život može biti težak.

Rekao je i da očekuje da će mu kćerka završiti u zatvoru i dodao: “A tamo će vjerojatno raditi na svom doktoratu”.

Meng Wanzhou nije samo njegovo najstarije dijete, nego i najstarija žena u vrhu kompanije. Ipak, otac je ne vidi na mjestu glavne direktorice.

– Oduvijek je bila dobra menadžerka, i to u različitim područjima. Ali, za vodeće mjesto trebate znati da predvidite stvari koje će se dogoditi za 10 do 20 godina. Ona to nema u sebi – objasnio je rezolutno.

O njenom bratu, Renu Pingu (poznatom i kao Meng Ping), zna se još manje – poznato je tek da radi u jednoj Huaweijevoj podružnici i da nema interesa za upravljanje kompanijom koju je osnovao otac.

Kako ga često pitaju o odnosu s djecom, jednom je prilikom sažeo svoju roditeljsku filozofiju u nekoliko rečenica.

Prisjetio se kako je jednom pitao svoju djecu bi li radije provodila više vremena s porodicom ili radila “na izgradnji platforme na kojoj mogu rasti”. Djeca su, rekao je, izabrala drugu varijantu.

– Postali su ono što jesu vlastitim trudom i naporima i sami od sebe traže mnogo – dodao je.

Ipak, čini se da veliki biznismen ima posebno mjesto u srcu za svoje treće, najmlađe dijete, 21-godišnju Annabel Yao, trenutno studenticu na Harvardu.

Rođena je u njegovom drugom braku (prvi se raspao nakon 20 godina) s Yao Ling. Drugu suprugu Ren opisuje kao “vrlo nježnu i sposobnu ženu”. Annabel je privukla pažnju javnosti otprilike u isto vrijeme kada je uhapšena njena polusestra. Ali, razlozi za takav medijski interes bili su sasvim drugačiji. Zgodna studentica, naime, bila je jedna od debitantica na balu u Parizu 2018. godine.

Le Bal des Débutantes ili “le Bal” godišnji je događaj na kojem se, samo uz pozivnicu, okupi 20-ak djevojaka u dobi od 16 do 22 godine iz različitih zemalja, iz uglednih porodica, od francuske i poslovne do holivudske aristokratije. Nose visoku modu najpoznatijih kreatora i skupocjeni nakit, plešu i zabavljaju se u uglednom društvu, a cilj bala je prikupljanje novca za dobrotvorne svrhe. Od 2009. godine novac je namijenjen organizaciji Enfants d’Asie koja osigurava obrazovanje djevojkama iz Jugoistočne Azije, a od 2015. godine i neprofitnoj organizaciju Seleni koja finansira istraživanja o zdravlju majki tinejdžerica. Annabel je bila jedna od djevojaka koja je sa svojim partnerom otvorila bal.

Ona na Harvardu studira informatiku, a ima i dvije velike strasti – balet i modu. Ako je suditi prema njenim profilima na društvenim mrežama, živi pravim životom princeze, putuje po svijetu i ima besprijekoran stil. Otac je opisuje kao izuzetno vrijednu studenticu. Ispričao je i kako je tokom srednje škole Annabel 15 sati sedmično plesala balet, a onda do kasno u noć pisala zadaće.

Još jedan dokaz da najmlađe dijete može uticati na tatu jest i činjenica da je zgodna studentica uspjela da nagovori roditelje da se, neposredno prije održavanja bala, fotografišu s njom i naprave priču u magazinu Paris Match.

– Kada je došla s idejom da snimimo porodičnu fotografiju, podržao sam je i dopustio joj da je objavi na društvenim mrežama. Njena je majka mislila da ću odbiti, ali nisam. To je najmanje što mogu napraviti da je podržim, da se moja kćerka može usredotočiti na studije i preuzeti kontrolu nad svojom sudbinom – izjavio je tata.

U kineskim se medijima šuška da je i ovaj drugi Renov brak gotov te da se on već razveo i oženio treći put, i to svojom bivšom sekretaricom Su Wei, ali u svim javnim istupima posljednjih mjeseci on govori o Yao Ling kao o svojoj supruzi.

U intervjuima posljednjih mjeseci riješio je još jedan mit o sebi. Naime, Ren, čije se lično bogatstvo procjenjuje na 1,8 milijardi dolara, je poznat po tome da voli da koristi mudre izreke i citate velikih istorijskih ličnosti i bitna mu je simbolika. Tako se pisalo da je baš on insistirao da se u veliko sjedište kompanije u Shenzhenu dovedu crni labudovi. Oni danas plove po tamošnjem umjetnom jezeru, a zaposlenicima bi, navodno, trebali slati poruku o lošoj strani samozadovoljstva, tačnije, biti stalni podsjetnik da nesreća uvijek vreba, čak i najuspješnije.

Ali u istom intervjuu za kanadsku televiziju u kojem je izjavio da on koristi Huaweijev telefon, a članovi njegove porodice preferiraju iPhone, demantovao je priču o crnim labudovima.

– Ne volim crne labudove. Ne volim ih zato što jedu cvijeće i travu. To što su tamo nema nikakve veze sa mnom – rekao je milijarder i dodao da su njemu draže – patke. (SL / JL)

 

 

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*