RASPRODATA ERGELA STARA 125 GODINA:  Na Borikama više niko ne pjeva Požurite konji moji!

Na visoravni Borike, na pitomim pašnjacima i proplancima i u manježima igralo se i razigravalo prije 40 godina oko 400 konja bosansko brdske i arapske pasmine.

Danas je knjiga pala samo na jedno slovo na konja Miška koji je ostao i prekostao da galopira livadama uz svog novog vlasnika, ukrotitelja ovih plemenitih životinja više od dvadeset godina na čuvenoj ergeli a sad čovjeka koji je ostao i bez posla – Brana Кušića.

„Na poklon sam dobio ovog konja od prijatelja iz Foče koji su kupili dio grla ergele i kad su vidjeli koliko sam privržen ovim životinjama, koliko mi ih je bilo žao dok su tovareni na kamione i odlazili u nepoznato i novim gazdi. Poklanjamo ti Miška da ga čuvaš i paziš i sačuvaš njegovu liniju na Borikama – rekli su Fočaci“, kaže Brane.

Nakon nakaradne privatizacije preduzeća `Agrokombinat` privatizovana je i ergela rasnih konja koja je u međuvremenu promijenila nekoliko vlasnika.

Ali najplemenitija grla bila su godinama prepuštena nemaru, gladovala su, čak su ih i vukovi napadali a onda je vlasnik , da bi izmirio nasljeđene dugove od svojih prethodnika, počeo da prodaje najbolje konje.

Dragoljub Stojanović je predsjednik Zavičajnog udruženja Borike koje je osnovano prije tri godine.

„Osnovali smo udruženje poslije saznanja da je prodato 70 konja Naseru Oriću od strane zakupca ergele“, rekao je Stojanović za TVBN.

Preostalih 40 grla, koji su izdržali i prošlu zimu na otvorenom prostoru nedavno su kupili ljubitelji ovih životinja iz Bosanskog Petrovca i Foče.

Na Borikama su ostale samo štale za smještaj konja i – tuga.

„Sve smo što je u našoj moći pokušali da spasimo ergelu i da ona ostane na Borikama. Pisali smo opštinskim i republičkim vlastima ali pravih odgovora niti kakvih koraka nije bilo. Кao predsjednik udruženja najavljivao sam se i kod načelnika opštine Rogatica Milorada Jagodića ali mi je on rekao da ne želi sa mnom da razgovara“, ogorčen je Stojanović.

Stojanovićevo udruženje je prikupilo 1.900 potpsa građana za peticiju za spas ergele. Uzalud. Dok posmatra Miška kako se igra u manježu Brane Кušić naglas razmišlja.

„Ovo je tuga da ne može veća biti“, kaže Кušić.

Njemu se pridružuje i njegov kolega Radomir Šarenac koji je godinama vodio brigu o jahaćim i paradnim konjima na ergeli, učio turiste da jašu i da se dive njihovoj ljepoti.

„Umjesto da ove godine slavimo 125. rođendan ergele konja mi gledamo puste livade, prazne štale i manježe. Vjerujte u noći mi se pričinjavaju borički ljepotani onako u trku kad pršti zemlja pod njihovim kopitama“, veli Šarenac.

Radni vijek na poslovima brige oko konja proveo je i starina Miloš Šarenac koji podsjeća kako su grla sa ergele odnosila pobjede na trkama širom bivše Jugoslavije, ovdje su da ih vide dolazile sve poznate javne ličnosti, snimane pjesme i filmovi o njima.

Ovdje na Borikama kažu da sadašnje opštinske vlasti u Rogatici nastoje da se ergela brzo zaboravi kako bi se zaboravila i nečuvena privatizacija `Agrokombinata`.

Gorštaci sa Borika se pitaju kad će se promijeniti i grb Rogatice jer je jedan od simbola na njemu konj sa Borika.

“Kraj Rogatice u Istočnoj Bosni ima jedno malo selo u kojem ljudi od davnina uzgajaju rasne arapske i bosanske konje. Zove se Borike”, bio je to uvodni dio teksta na omotu albuma „Šta bi dao da si na mom mjestu“ „Bijelog dugmeta“ čijih je 7 pjesama nastalo uz galop konja i blejanje ovaca u periodu avgust – oktobar 1975. na Borikama.

Uz  Gorana Bregovića sa gitarom, u „Bijelom dugmetu“ tada su bili basista Zoran Redžić, na orguljama Vlado Pravdić, bubljar Ipe Ivandić, i solista Željko Bebek.

Tromjesečni boravak „Bijelog dugmeta“ ostao je u trajnom i prijatnom sjećanju svih žitelja boričkog kraja i posebno osoblja hotela „Borike“, od kojih je iz tog vremena najveći dio već odavno u penziji. Ostalo je zadovoljstvo koga su prenijeli na dolazeće generacije.

Borike i ovdašnji hotel nisu bili dobri domaćini samo „Bijelom dugmetu“. Ovdje je, istina kraće vrijeme, odmarala i Lepa Brena sa njenim „Slatkim grehom“. Bilo je to krajem juna 1983.

U godinama boravka Lepe Brene na Borikama ovo selo i istoimeni hotel bili prosto opsjednuti. Dolazili su gosti iz Sarajeva, Travnika, Novog Sada, Zrenjanina, Beograda pa i Pakraca u Hrvatskoj.

 

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*