UMRO ROBERT MUGABE: Oslobodio je i opismenio svoj narod, a zatim ga je izgladnjivao. Uzori su mu bili Hitler i Tito

Zimbabwean President Robert Mugabe and his wife Grace arrive for the innauguration of President Jacob Zuma in Pretoria, May 9, 2009. REUTERS/Jerome Delay/Pool (SOUTH AFRICA POLITICS) - GM1E5591P3101

Nakon dugotrajne borbe s bolešću u 95 godini umro je Robert Mugabe, prvi predsjednik Zimbabvea nakon nezavisnosti. Državnim udarom svrgnula ga je vojska u novembru 2017. nakon što je 30 godina bio na vlasti.

Mugabeov pad nakon 37 godina pokrenuo je borbu za nasljednika na poziciji predsjednika. Na kraju ga je zamijenio bivši blizak saradnik.

U Zimbabveu je mišljenje oko Mugabea poprilično podijeljeno. Neki ga smatraju oslobodiocem i narodnim herojem, dok drugi smatraju da je uništio jednu perspektivnu afričku zemlju.

Mogao je postati simbol borbe za slobodu poput Nelsona Mandele. Umjesto toga Robert Mugabe radije se poredio s Adolfom Hitlerom. Tako će diktator koji je vladao Zimbabveom punih 37 godina u istoriju otići, uprkos velikoj konkurenciji, kao jedan od najvećih negativaca Afrike. S vremenom je postao toliko omražen da je i njegov prethodnik, bijeli rasista Jan Smit, među većinskom crnačkom populacijom ostao u boljem sjećanju.

Mugabe je u svojoj domovini stekao slavu kao gerilac i politički zarobljenik još  60- ih i 70-ih godina, u vrijeme dok je zemljom, koja se tada zvala Rodezija, vladala bjelačka manjina. Nakon iscrpljujućih gerilskih ratova i međunarodne izolacije, 1980. dolazi do mirne tranzicije vlasti, a Mugabeova stranka iznenađujuće dobija prve izbore. Iste godine postaje premijer, a 1987. predsjednik. Ali bez obzira na titulu, bio je stvarni gospodar Zimbabvea od 1980. sve dok u 94. godini nije svrgnut državnim udarom.

Veliki uzor bio mu je Tito, od kog je, kaže, crpio inspiraciju kad je trebalo pronaći najbolji put i donositi odluke tokom bitke za oslobođenje.

“Često sam pomislio, što bi Tito učinio u tom trenutku?”, izjavio je Mugabe.

Iako je formalno, kao i Tito, bio socijalista, kao političar bio je zapravo čisti pragmatik. Kad bi mu odgovaralo zalagati se za socijalističke ideje, zagovarao bi ih. Kad nije, okrenuo bi ploču. Uostalom, koji se socijalist može pozvati na Hitlera, a Mugabe je upravo to učinio 2003. godine.

“Ja sam Hitler današnjice. Ovaj Hitler ima samo jedan cilj, pravdu za svoj narod, suverenost za svoje ljude, priznanje nezavisnosti svog naroda i njegovo pravo na vlastite prirodne potencijale. Ako je to Hitler, onda mi dopustite da budem deseterostruki Hitler”, rekao je on.

Zastrašivanje političkih protivnika i primjena terora bila mu je metoda svih godina vlasti. Iako je izbore organizovao zbog legitimiteta vlasti, kad mu ne bi išli u prilog nije ih priznavao, a uz pomoć paravojnih jedinica oformljenih od ratnih veterana sijao je dodatni teror. Tako je, recimo, na izborima 2008. izgubio u prvom krugu, da bi njegov protukandidat odustao od drugog kruga!

Ipak, iz druge faze njegove vladavine najviše se pamti “agrarna reforma” na socijalistički način, nakon koje više nije bilo povratka za Zimbabve. Mugabe je posve oduzeo zemlju bijelim vlasnicima, i formalno je razdijelio masama. Neke farme je zadržao za sebe, neke su uzeli njegovi stranački ljudi, a posljedice su bile stravične. Poljoprivreda, kao i cijela ekonomija Zimbabvea, u potpunosti se sunovratila – uslijedila im je najviša ikad zabilježena inflacija na svijetu od 231 milion posto! Čak 80 posto populacije tad je živjelo s ispod jedne funte dnevno, a polovina nacije bila je nronično neuhranjena.

S druge strane, Mugabe je, kao i svaki pravi diktator gomilao imovinu. Iako je njegova (druga) supruga Grace tvrdila da je “najsiromašniji državnik svijeta”, istina je ipak nešto drukčija. I samu Grace su, zbog svoje sklonosti šopingu zvali “Gucci Grace”, sin mu je sat vrijedan 60.000 zalijevao šampanjcem i to objavio na Instagramu, a osim pomenutih farmi, nekretnine imaju u Južnoj Africi, Maleziji, Singapuru, Dubaiju i Hong Kongu, a nakon afere WikiLeaks počelo se govoriti i o računima u Švajcarskoj, Kanalskim otocima i Bahamima.

A da nije škrt, dokazao bi svake godine krajem februara, kad bi uslijedile višednevne proslave rođendana za koje bi znao izdvojiti i više od milion dolara. Na njima se znalo ugostiti i oko 20.000 ljudi, a svijet, posebno aktiviste za prava životnija, zgrozila je vijest da je za svoj 91. rođendan, u čitavom nizu divljih životinja, servirao i dva pečena slona.

Za sobom je ipak ostavio jednu dobru stvar. Čak 90 posto ljudi u Zimbabveu je pismeno, što je za Afriku fantastičan prosjek.  (11posto)

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*